Dubrovnik



U režiji Ivice Buljana i koprodukciji Bretonskog narodnog teatra iz Rennesa, Novog kazališta iz Zagreba, Mini teatra iz Ljubljane, dubrovačke “Art radionice Lazareti” i festivala "Zadar snova", u Lazaretima u Dubrovniku, krajem 8. meseca odigrana je drama Bernarda - Marie Koltesa “Sallinger”. U pitanju je homage kultnim piscima Koltesu i Salingeru, a uz pomoć studenta završne godine glumačke Akademije iz Rennesa glumili su Senka Bulić i Marko Mandić.

„Sallinger” je komad kakav bi možda napisao slavni J. D. Salinger i govori disfunkcionalnoj porodici Glass. Riđi je izvršio samoubistvo, a radnja se dešava pored njegove grobnice, na ulicama Manhattana, u porodičnom salonu, azilu za ludake...

Predstava je avangardno pozorišno delo s dovoljno agresije na sceni, kojom dominiraju ruinirani objekti i polomljeni delovi nameštaja, što adekvatno asocira na otuđeno i izgubljeno društvo. Likovi govore dramu o izgubljenim emocijama i otuđenim međuljudskim odnosima u porodici, iz generacije izgubljenih 60- ih godina prošlog veka, u SAD. Predstavom dominiraju nasilni prizori seksualno neurotične mladeži jedne histerične porodice. Uostalom, kritičari su Koltesovu dramu i najavili tvrdnjom da je u pitanju "predstava u kojoj se prepliću stvarni događaji i odbljesci imaginarnog svijeta neće nikog ostaviti ravnodušnim a nakon nje više nitko neće na svijet gledati jednako kao do tada".

Koltesovi monolozi podsjećaju na tok svijesti Salingerovih (proze) junaka. Njih povezuje bunt protiv konvencija, a oni govore o žudnjama i strahovima, o snovima, očekivanjima od života. Amerika se sprema za Vijetnamski rat, a unutar jedne porodice poremećene su veze, i sve se dešava između snova i stvarnosti. Ovaj komad meša unutaršnje ispovedi sa pseudo-dokumentarnim pristupom, tako da publika ne zna je li na pozornici prikazan stvarni događaj. Pravi junak predstave je zapravo grad New York, mesto spajanja suprotnosti nasilja, luksuza i siromaštva, emigranata, umetnika, biznismena i psihopata- metropola sveta.
Sallinger računaju da je najnasilniji i najavangardniji Koltesov komad. Ova predstava je hommage tj posvećena je 90tom rođendanu D.J. Salingera i dvadesetogodišnjici smrti Koltesa. A Ivica Buljan spada u režisere Koltesovog teatra. Do sada postavio je u teatar "Noć na rubu šuma", "Povratak u pustinju"," Borbu crnca i pasa", "Dan umorstava u priči o Hamletu", "Marš" i "Pijani proces". “Uvijek sam u potrazi za suvremenim autorima, pa pratim i domaću scenu i inozemnu, pa i francusku, naravno, ali na kraju kad moram izabrati ponovno se vraća ta „zakletva“ ili „kletva“ koja me vodi prema Koltesu. Najjednostavnije rečeno, on je autor opusa u koji se može ugraditi i želja za radom na klasičnom kao i na suvremenom kazalištu. Sallinger je tekst koji možemo nazvati postmodernističkim eksperimentom, koliko god danas ta odrednica zazorno zvučala. U trenutku kad je taj tekst pisan, i ako se prisjetimo što se tada pisalo za kazalište, i što se igralo u teatru, ovaj komad je iznimno avangardan, nasilan i brutalan. Zato bih ga usporedio s onim što se pisalo i o čemu se govorilo u dramaturgiji i u kazalištu, tek nakon Koltesove smrti, “ izjavio je Buljan.

O kakvom je pozorištu Koltes sanjao

Ova predstava je imala premijeru u francuskom Rennesu pre turneje po Hrvatskoj. Ovu vrstu
predstava, na ovako moderan način, verovatno ne bi bilo moguće izvesti u ni jednom institucionalnom domaćem teatru, jer u Hrvatskoj verovatno ne postoji dovoljno interesovanja za takvom koprodukcijom. Ovo je produkcija, zapravo je završni ispit studenta Akademije u Rennesu. Takođe je i produkcija Nacionalnog teatra Bretanje, jer u Francuskoj visoke glumačke škole nisu univerzitetske institucije nego funkcionišu u sklopu pozorišnih kuća.

Ali o kakvom je pozorištu Koltes sanjao? Ovom francuskom dramaturgu Salinger je evidentno poslužio kao inspiracija ako ništa drugo onda zbog takozvanog adolescentskog bunta koji je deo njegove proze. Od Salingerove proze, delova porodične pripovedi i samih već formiranih likova, Koltes je sastavio dramski tekst koji liči na delo američkog pisca, ali istovremeno i govori o njemu. U njegovim nedavno objavljenim pismima se mogu pronaći jezgrovito sastavljena načela o pozorištu, pisana uporedno sa „Sallingerom“. Kao i Pasolini koji u svojem pozorišnom manifestu, i Koltes pokušava da pronađe srednji put između akademske avangarde, koju prezire, i onoga što se tada nazivalo vizualnim teatrom, što je i bilo totalna avangarda. On traži mešavinu govornog narativnog teatra i nečega što se tek devedesetih pojavljuje u modelu koji spaja fizički teatar, performans i vizualne umetnosti s govornim, takozvanim dramskim teatrom. Takvo je pozorište nastalo je u Nemačkoj, tako da je Koltes tamo čak i više izvođen nego u Francuskoj.

Pozorišni kritičari kažu da je Koltesov komad jedinstven po svojoj strukturi, koja obnavlja izvornu prozu na sasvim nov, dramski i pozorišni način. "Taj dramski tekst se čak može interpretirati u nekom borhesovskom ključu, i zato bismo detektivski mogli tražiti iz kojih romana i novela su preuzeti koji citati, motivi ili čak i već formirani likovi. Od tih fragmenata Koltes je uspio organizirati sasvim novu fabulu, što je samo po sebi zanimljivo, a gledateljima koji se sjećaju Salingerove proze bit će zanimljivo pratiti tragove koji se više ili manje sami otkrivaju. No, iako je nastala po tom frankenštajnovskom principu, predstava ipak nije mogla pobjeći od datosti koje nudi sam opus Jeromea Salingera, a to je konstanta njegovih junaka koji su u pravilu iznimno nadareni i genijalni, ali imaju problema s fokusiranjem zbilje i funkcioniranjem u stvarnosti. Takav je Holden Coulfield iz „Lovca u žitu“, ali takav je i Riđi, glavni lik „Sallingera“, koji se ubio dan prije nego što počne radnja ovog komada," rekao je Buljan.


Mr. Slaven Tolj
E-mail: arl@du.htnet.hr
Frana Supila 8 / Lazareti,
HR-20000 Dubrovnik
Hrvatska